Kruška je rod drvenastih biljaka iz familije Rosaceae, čiji se istoimeni plodovi koriste u ishrani ljudi. Vrste ovog roda rastu u umerenim predelima Evrope, Azije i Afrike. Drveće je srednje visine (10-17m), uglavnom listopadno, sa prostim i naizmenično raspoređenim listovima (dužine 2-12sm). Plod je specijalan oblik bobice — pomum, sa jednoslojnim (kod vrsta iz Sect. Pyrus) ili višeslojnim epidermisom (kod vrsta u Sect. Pashia) i često brojnim sklereidima (kamenim ćelijama). Taksonomski, rod se deli u dve pomenute sekcije.
Od krušaka se pravi i vrlo kvalitetna rakija – kruška (kruškovača), a najpoznatija kruškova rakija je od sorte viljamovke. Osim za rakiju, kruške se koriste i za pripremu kompota, džemova, pekmeza, slatka, kao i dodatak za razne voćne kolače i torte.
KRUŠKA JUNSKA LEPOTICA
Junska lepotica je sorta kruške je poreklom iz Italije ( u Italiji se koriste dva naziva “Mirandino di Rosso” ili “Bellezza di giugno”). Dozreva krajem juna, oko 46 dana pre Viljamovke. Srednje rano cvate. Ističe se velikom rodnošću. Rast stabla je srednje bujan do bujan. Rađa relativno sitnim plodovima težine oko 60 g.
Prvi slučajevi da su zabeleženi podaci o ovoj sorti krušaka su iz polovine 18 veka, u regiji Mantovano u okolini grada Moglia na severu Italije.
Plodovi su izduženog, kruškolikog i zdepastog oblika. Kožica ploda je suva, glatka, sjajna. Osnovna boja kožice ploda je svetlo-zelena s rđastim mrljama koja s osunčane strane poprimi lepo crvenilo.
Sorta kruške junska lepotica je sklona brzom prezrevanju, a plodovi ne mogu da se dugo čuvaju nakon berbe.. Meso ploda je bledo-žućkaste boje, slatko, sočno i vrlo aromatično, srednje praznog ukusa zbog manjka kiselina i šećera. Meso sadrži sitne sklerenhimske stanice. Rađa redovno, cveta rano. Diploidna je sorta. Srednje bujnog je i piramidalnog rasta. Formira slabo razgranatu krošnju.
Sorte koje se koriste za oprašivanje Junske lepotice su Morteni, Košija, Junsko zlato i Julska šarena. Kada se kao podloga za nju koristi sejanac dunje ne postižu se dobri rezultati, pa se koristi posrednik pri kalemljenju.
KRUŠKA SANTA MARIJA
Santa Marija (Santa Maria) je sorta kruške koja za berbu stiže polovinom avgusta. Poreklo je iz Italije (negde se može naći i podatak da je poreklom iz Engleske). Ova sorta nastala je ukrštanjem tokom pedesetih godina 20 veka.
Stablo
Kruška Santa Marija ima bujno stablo i rađa dosta dobro. Kao podloga se koristi sejanac divlje kruške, dok je potrebno korišćenje i nekog posrednika (međukalema) koji se postavlja između kruške i podloge. Pored korišćenja sejanca kao podloge, može da se koristi i dunja, načešće MA, MC i BA-29.
Cveta srednje kasno i nije preterano osetljiva na pozne prolećne mrazeve. Kod ove sorte kruške se može pojaviti povećana osetljivost na moniliju i na krastavost. Orezivanje treba da se radi umereno i nešto kasnije u odnosu na većinu ostalih sorti krušaka. Što se tiče kiselosti tla preporuka je da bude između 5,5 i 7 pH.
Kao oprašivači za ovu sortu se preporučuju: Abate Fetel, Viljamovka, Boškova bočica, Košija, Tosca.
Plod
Kruška Santa Marija ima zelenkastožutu boju sa rumenilom na strani ploda koja je bila okrenuta ka suncu. Plodovi spadaju u srednje krupne do krupne sa nekom prosečnom težinom od oko 180g.
Miris je slabo izražen, dok je meso ploda sočno i aromatično, bele boje. Površina plodova je glatka.
Plodovi mogu da se čuvaju do tri meseca u hladnjačama, mada je neka preporuka da to ne bude duže od jedan i po mesec. Ipak ova sorta se najviše ceni kao stona i dobro se prodaje u svežem stanju. Ukoliko se berba vrši sa ciljem skladištenja u hladnjači potrebno ju je obaviti pre nego plodovi u potpunosti sazore.
KRUŠKA VILJAMOVKA
Viljamovka je jedna od najpoznatijih i najkvalitetnijih sorti kruške. Starija je sorta, poreklom iz Velike Britanije. Viljamovka sazreva u drugoj polovini avgusta. Plodovi su vrlo krupni do 250
Opis viljamovke
Stablo je visine do 9 metara, cvetovi su kod viljamovke bele boje a cveta u aprilu i maju mesecu. Osnovna boja ploda je svetlozelena – koja sazrevanjem prelazi u limun žutu ( razvijene su varijeteti koje budu crvenkaste boje). Na pokožici se uočavaju male smeđe pege (lenticele).
Meso je sitno zrnaste i vrlo fine teksture, žućkasto bele boje, slatko, sočno. Punog je ukusa sa specifično prepoznatljivom, prilično jako izraženom mukatnom aromom i mirisom. Praktično se može reći da ljudi poistovećuju ukus kruške sa ukusom viljamovke.
Plodovi su karakterističnog “kruškastog” oblika koji naviše podseća na zvono. Sorta je viljamovka, ali su zaista brojni varijeteti proizvedeni od nje. Spomenuću one koji su napopularniji u SAD-u jer za ovo naše područje nisam mogao naći informacija. To su Max Red Bartlett, Sensation Red Bartlett i Rosired Bartlett.
Vrlo je pogodna, kako za upotrebu u svežem stanju, tako i za preradu. Rano počinje da plodonosi a rađa obilno. Bere se 2 nedelje pre zrenja (obično krajem avgusta i u toku septembra meseca) i pritom se može čuvati do 5 meseci u hladnjači.
KRUŠKA CRVENA VILJAMOVKA
Crvena viljamovka ( Red Bartlett ) – plodovi dospevaju za berbu par dana nakon žute viljamovke. Sve ostale osobine su iste ili približno jednake kao kod žute viljamovke osim ukusa koji se malo više razlikuje. Kruška Crvena Viljamovka nije baš pogodna za veće nasade jer može da dođe do slabljenja intenziteta crvene boje.
KRUŠKA FETELOVA – ABATE FETEL
Abate Fetel (Abata, Abbe Fetel)- Porekom je iz Francuske i stvorena je krajem 19 veka. Stablo je srednje bujnosti, a plodovi su krupni i izduženi. Boja plodova je zelenkasto do slamasto žuta i ima na sebi male smeđe tačkice. Kruška Abate Fetel ima zrele plodove u drugoj polovini septembra meseca.
KRUŠKA BUTIRA
Butira (Butirra) – spada u rane sorte kruške, plodovi joj budu zreli polovinom jula meseca. Oni imaju težinu u proseku oko 130g i svetlo zelene je boje, a kad sazori dobija žućkastu nijansu sa malo crvenila. Kruška Butura jeste srednje bujna i osetljivija je prema kasnim mrazevima u proleće.
KRUŠKA KARMEN
Karmen ( carmen )– razvijena na Floridi početkom osamdesetih godina 20 veka. Plodovi su veličine oko 200g i boja im je žuto zelena sa malo crvene nijanse na strani koja je bila okrenuta suncu. Kruška Karmen spada u bujne sorte, a plodovi joj dozrevaju krajem jula i početkom avgusta.
KRUŠKA KALUĐERKA
Kaluđerka (Poire de Curé, pastorčica ) – je sorta koja rađa krupnije plodove koji budu težine oko 210g. Tokom rasta bude svetlije zelena i sazrevanjem prelazi u slamnatožutu boju sa nešto crvene boje. Kruška Kaluđerka može da se bere polovinom oktobra, a kako je kasnija kruška ne prete joj prolećni mrazevi. Koristi se kao međupodloga kada se radi kalemljenje kruške na podlogu.
KRUŠKA KARAMANKA
Karamanka – ova sorta se uglavnom može naći posađena na okućnicama i retko se koristi u zasadima kruške. Plodovi su srednje krupni i kad sazore žute su boje sa nešto malo crvenila na strani koja je bila izložena suncu. Kruška Karamanka se može brati tokom avgusta.
KRUŠKA LUBENIČARKA
Lubeničarka (bostanka) – Kod ove stare sorte plodovi su sitniji, boja ploda je zelenkasto žuta, sa malo rumenila. Boja mesa ove kruške je crvenkasta od čega i potiče njen naziv. Kruška Lubeničarka je karakteristična jer kasnije prorodi u odnosu na većinu ostalih.